REDAKCIJA

REDAKCIJA

Akuzativ

  • Published in UGAO

Diktatura prostakluka

Piše: Vuk Bačanović

Prostakluk je pošast, ali i više od toga. On je, u osnovi, odbacivanje racionalnosti i argumenata i njihovo gaženje u ime “realiteta” navodne “prirodne” ljudske gnusnosti kojoj nema pomoći. U konačnici, on se prihvata kao “životna mudrost”, naspram zanesenjaštva o boljem svijetu. Oprostačenje je danas glavna djelujuća sila prilikom čovjekove socijalizacije. Ono je hiperpojednostavljeni proces proizvodnje prostaka, te robe široke potrošnje za globalno tržište bijednih karaktera.

Trinaest zapovijedi neoliberalizma

Što je neoliberalizam? Postoji li uopće kao koherentna doktrina ili skup principa? Ako postoji, predstavlja li nastavak i obnovu načela klasičnog liberalizma ili manje ili više radikalan raskid s njima? Konvencionalni pristupi tim pitanjima grupiraju se dominantno oko dvaju polova: ili neoliberalizam vide kao monolitni “tržišni fundamentalizam” izveden iz načela laissez-faire ili, zbog empirijske upitnosti takvog utemeljenja, osporavaju samo njegovo postojanje kao koherentnog entiteta.

Utjecajni američki povjesničar ekonomske znanosti Philip Mirowski nudi alternativni i ikonoklastički set kriterija:

Josif Brodski: RENDEZ-VOUS SA ZLOM

JOSIF BRODSKI: Generaciji 1984. (govor s promocije na Williams Collegeu)

Dame i gospodo iz klase 1984.,

Bez obzira koliko će te izabrati da budete smeli ili oprezni, tokom svog života nužno ćete doći u neposredni, fizički dodir s onim što je poznato pod imenom Zlo. Ne mislim pritom na svojstva romana strave, već u najmanju ruku, na opipljivu društvenu stvarnost koja leži izvan vaše kontrole. Nikakva dobra narav ili lukavi proračuni ne mogu sprečiti ovaj susret. Zapravo, što ste proračunatiji i oprezniji, to je veća verovatnost za ovaj rendez-vous, i to su teže njegove posledice. Struktura života je takva da onome što smatramo Zlim dopušta sveprisutnost, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog toga što se Zlo često pojavljuje pod maskom dobra. Nikad ga nećete videti kako prelazi vaš prag i predstavlja se: »Zdravo! Ja sam Zlo«. Ovo, naravno, upućuje na njegovu drugu prirodu, ali uteha koju iz toga opažanja možete dobiti ubrzo, kroz svoju učestalost, prelazi u dosadu.

Bertolt Breht: KAD BI AJKULE BILE LJUDI

Kad bi ajkule bile ljudi, upitala je mala gazdaričina kćer gospodina Kojnera, da li bi bile bolje prema malim ribama?

Naravno, reče on. Kad bi ajkule bile ljudi, imale bi velike kutije u moru u kojima bi živele male ribe. U ovim habitatima bi držale sve vrste hrane - i biljke i životinje. Starale bi se da kutije uvek imaju svežu vodu, i uopšte bi pazile na sve sanitarne mere. Ako bi, na primer, neka ribica povredila svoja peraja, odmah bi bila zbrinuta, kako ajkule ne bi bile lišene nje zbog prerane smrti.

Tko širi nacionalizam i tko mu se odaziva

U civiliziranim društvima uobičajeno je shvaćanje prema kojem je »nacionalizam pogrdna riječ. Prevazilaženje nacionalizma proglašava se vrijednim truda. Ne samo u političkim govorima i traktatima, nego i u znanstvenim knjigama nacionalizam se opisuje kao primitivizam, zaostalost, reakcionarnost, zabluda ili bolest, a nadilaženje nacionalizma smatra se napretkom, pa i preduvjetom duhovne civilizacije« (Lemberg 1964 I: 7).

  • Published in Osvrti

Promocija knjige o Gaji Petroviću

Gajo Petrović jedna je od najznačajnih ličnosti novije hrvatske filozofije. Usprkos tome, malo je pažnje usmjereno isključivo na njegove originalne teorijske modele. Dok najveći dio pristupa tematizira anegdote iz njegova života ili institucionalni utjecaj, te ga portretira kao pozitivan ili negativan simptom društveno-povijesnog konteksta, esej Matka Sorića nastoji kritički valorizirati Petrovića kao autora specifične filozofske pozicije. Pri tome se modernizam, kulturalizam, ontološki emergentizam i epistemološki antirealizam otkrivaju kao presudne odlike Petrovićeve filozofije prakse.

U eseju se mogu pronaći i argumentirani prigovori koji se odnose na zanemarivanje biološke dimenzije ljudskosti i potrebe za stabilnošću, nerazrađen odnos slobode i nužnosti u kontekstu socijalne teorije, preširoku definicija otuđenja, te neuskladivost prosvjetiteljske svijesti sa stvaralaštvom istinski novog.

"Konjuh planinom", priča o nastanku pesme

Konjuh plаninom, vetаr šumi, bruji... Tаko kаže pesmа o husinskim rudаrimа koju mnogi smаtrаju nаrodnom. Bolnа melodijа, još bolniji stih o trаgediji i smrti, združili su se u tugovаnku.

TV novosti, jul 1973.

  • Published in Fokus

XXII međunarodni festival pozorišne klasike "Vršačka pozorišna jesen"

NIŠTA NIJE KAO ŠTO JESTE

Vršac, 23. oktobar - 01. novembar 2014.

Pod pokroviteljstvom Opštine Vršac, uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i Republičkog ministarstva kulture i informisanja, festival "Vršačka pozorišna jesen" ove godine okuplja 10 relevantnih teatarskih kuća iz regiona, sa 11 pozorišnih ostvarenja (od kojih je 6 u takmičarskom programu) nastalih na osnovu klasičnih dramskih tekstova i po 22. put potvrditi svoj značaj kao manifestacija univerzalnog značaja, a Sterijin grad i vršačko pozorište kao domaćine festivala kao važna mesta na kulturnoj mapi regiona.

  • Published in UGAO

Klijentelizam u medijima stvorio je društva otporna na reforme

Tekst: Munir Podumljak

Klijentelizam u općem smislu predstavlja neopravdani utjecaj na strukturu, proces ili rezultat procesa u svrhu ostvarivanja netransparentnog individualnog ili grupnog cilja.

Jonathan Hopkin će u svom radu „Konceptualizacija političkog klijentelizma: Politička razmjena i teorija demokracije“ iz 2006. godine opisati politički klijentelizam kao „raspodjelu odabranih prednosti pojedincima ili jasno definiranim skupinama u zamjenu za političku potporu. Prema ovom pojednostavljenom opisu, politički i izborni procesi u Hrvatskoj, njezinu okruženju i drugim tranzicijskim zemljama, imaju isključivo klijentelistički karatker, te bi većina zemalja u okruženju, uključujući Hrvatsku, uz Republika mogle slobodno imati i prefiks „Klijentelistička“.

Živeo sam lepše i bogatije od vas zahvaljujući patnji i mahnitosti

Danilo Kiš (Subotica, 22. februar 1935 - Pariz, 15. oktobar 1989)

Živeo sam lepše i bogatije od vas, zahvaljujući patnji i mahnitosti, pa želim i u smrt da odem dostojanstveno, kako to priliči tom velikom trenutku posle kojeg prestaje svako dostojanstvo i svaka veličanstvenost. Moj leš će biti moja korablja, a moja smrt dugo plutanje po talasima vječnosti. Ništa u ništavilu.

AkuzatiV - Online magazin

Back to top