REDAKCIJA

REDAKCIJA

Akuzativ

Nezavisni mediji - kako to gordo zvuči!

Napisala: Vesna Janković

Ali što zapravo mislimo kad kažemo "nezavisni"? Da smo nezavisni od države, političkih stranaka, kapitala, tržišta... Super! Ali, "nezavisni" za što?
Iznositi podatke o kršenjima ljudskih prava, kritičke komentare o onima na vlasti, informacije s "druge strane" koje pokazuju da nisu svi "neprijatelji" isti, otvarati prostor za sve što je iskošeno, drugačije, izvan dopuštenog obrasca, jest važno. Ma koliko malena bila vaša publika. Svaki objavljeni broj vaših novina, snimljeni video rad ili radio emisija, jest neka vrsta konkretne autonomne zone, koja svijetu poručuje da se može misliti i živjeti drugačije.

Bauk populizma se širi Evropom

Autor: dr Miroslav Ružica

Tiha kontrarevolucija u evropskom prostoru započela je 1980-tih, da bi početkom ove decenije postala preteća. Oblikuje javnu agendu, menja kulturne obrasce i ugrožava tradicionalnu konfiguraciju političkih stranaka. Reč je o sve agresivnijem populizmu koji odnedavno dominira u javnoj debati, političkom diskursu, a posebno u medijima. Sam koncept je, naravno, višeslojan, višesmislen i često ambivalentan, ali obično podrazumeva jasna, uprošćena tumačenja, poruke i zagovaranja u formuli ulagivanja tihoj većini kojima se uglavnom ukazuje na krivce za određene probleme, a ne njihovo rešavanje.

Mika Antić: KAD SAM BIO GARAV

U ona davna i daleka vremena, kad sam bio dečak, imao sam u osnovnoj školi druga Mileta Petrovića, malog buljookog Ciganina, koga su zvali Mile Glupavi, ili kako se to na ciganskom kaže: Mile Dileja. Mnogi Cigani zovu se Nikolići, Petrovići ili Jovanovići, mnogi se i danas zovu Mile, ali onaj moj drug, onakav Mile Dileja, bio je ipak, i ostao, nešto drukčije od svih ostalih.

Mit o paćeništvu

Snježana Kordić - "Jezik i nacionalizam"

Tipični mit svakog nacionalizma je da je vlastita nacija bila paćenik, žrtva izložena povijesnim nepravdama koje je danas potrebno ispraviti. I Hitlerova »nacionalsocijalistička propaganda koristila je nacionalističku ideologiju žrtve« (Claussen 1988). A u novije vrijeme se npr. u hrvatskim udžbenicima povijesti uzgaja mit o nacionalnom paćeništvu Hrvata (Bellamy 2003: 150). Za ulogom mučeničke nacije poseže se zato što »uloga potlačene nacije koja pati zna biti privlačna i integrirati stanovništvo u naciju. Uloga mučenika proizvodi samosažaljenje, kolektivnu sentimentalnost [...]. Zajednica ljudi izloženih istom pritisku, istoj opasnosti je nerijetko jače povezana nego zajednica trijumfa« (Lemberg 1964 II: 69).

Pohvala lijenosti

Autor: Mladen Stilinović 

Kao umjetnik učio sam i od istoka (socijalizma) i od Zapada (kapitalizma). Naravno, sada kada su se granice i politički sistemi promijenili, takvo iskustvo više neće biti moguće. Ali ono što sam ja naučio iz tog dijaloga ostaje mi. Gledanje i poznavanje umjetnosti Zapada navelo me je ovih dana na misao da na Zapadu ne može biti umjetnosti. Ne tvrdim da je nema. Zašto ne može biti umjetnosti na Zapadu? Odgovor je vrlo jednostavan. Umjetnici Zapada nisu lijeni. Umjetnici s istoka su lijeni, a hoće li oni sada kada više nisu umjetnici Istoka ostati lijeni, to ćemo vidjeti.

Mark Twain: O PROPASTI UMETNOSTI LAGANJA

Vidite, nije mi namera da sugerišem kako je običaj laganja pretrpeo bilo kakvo propadanje ili da je nečim ometen – ne, jer je Laž, kao vrlina, kao načelo, večna; Laž, kao zabava, kao uteha, kao utočište u trenutku kada nam je neophodna, četvrta gracija, deseta muza, čovekov najbolji i najsigurniji prijatelj, jeste besmrtna, i sa zemlje ne može nestati dok ovaj klub postoji.

Tiranija sata

George Woodcock

Nijedna karakteristika zapadnog društva ne diferencira ga jasnije od ranijih društava, bilo Europe ili Istoka, no njegovo poimanje vremena. Antički Grk ili Kinez, arapski pastir ili meksički težak današnjice vrijeme predočavaju pomoću cikličkih prirodnih procesa, izmjena dana i noći, tijeka godišnjih doba. Nomadi i poljodjelci mjerili su i mjere svoj dan od izlaska do zalaska sunca, a godinu prema sjetvi i žetvi, padanju lišća i topljenju leda u jezerima i rijekama. Poljodjelac je radio ovisno o uvjetima okoliša, a zanatlija onoliko koliko misli da je potrebno da dovrši svoj proizvod. Vrijeme je percipirano kroz prirodne promjene i ljudi se nisu trudili precizno ga mjeriti. Stoga je civilizacija koja je u drugim aspektima visoko razvijena imala najprimitivnije načine mjerenja vremena: pješčani ili vodeni sat, sunčani sat koji je beskoristan za tmurnih dana i svijeću ili lampu čiji je neizgoreni ostatak ulja ili voska pokazivao vrijeme. Sve te naprave bile su neprecizne i često, zbog vremenskih uvjeta ili nemara kontrolora, nepouzdane. U antici i srednjem vijeku samo je zanemariva manjina ljudi bila zainteresirana za matematički precizno određivanje vremena.

Vlast u primitivnom društvu: Govor kao obaveza

Pjer Klastr (Pierre Clastres)

Govoriti pre svega znači imati pravo na govor. Ili drugačije, sprovođenje vlasti obezbeđuje dominaciju govora: gospodar je taj koji govori. Svoje poštovanje, pokornost ili strah podređeni mogu da izraze samo ćutanjem. Govor i vlast održavaju međusobni odnos tako što se težnja ka prvom ispunjava kroz osvajanje onog drugog. Čovek od vlasti – princ, despot, zapovednik – nije samo onaj koji govori, već i jedini izvor legitimnog govora. Jednog svakako osiromašenog, ali vema efikasnog govora, jer forma u kojoj se izražava – zapovest – kao odgovor prihvata samo poslušnost. Sami po sebi statički ekstremi, govor i vlast duguju svoje postojanje jedno drugom, ispunjavajući jedno drugo sadržajem. Iako se čini da je to njihovo prožimanje iskonsko i da nadilazi istoriju, ono je ipak deo nje: u burnim istorijskim previranjima, kada bi snage koje su pretile da ih potpuno razdvoje i unište bile poražene, govor i vlast mogu se posmatrati u trenutku svog susreta. Osvojiti vlast znači osvojiti pravo na govor.

Oriana Fallaci: PISMO NEROĐENOM DETETU

Ali, ako se rodiš kao muško, isto ću tako biti srećna. A možda i srećnija, jer ćeš biti pošteđen tolikih poniženja, toliko robovanja, tolikih zloupotreba. Ako se rodiš kao muško, nećes se npr. morati bojati da će te neko silovati u mraku neke ulice. Nećeš se morati služiti lepim licem kako bi bio prihvaćen na prvi pogled, niti lepim telom kako bi sakrio svoju pronicljivost. Nećeš doživljavati odvratne osude kad budeš spavao s onim ko ti se sviđa, nećeš slušati da se greh rodio onog dana kada si ubrao jabuku.

Prokletstvo radničke klase

Zašto osnovnu logiku mera štednje svi prihvatamo? Zato što se solidarnost počela posmatrati kao pošast.

Autor: David Graeber

"Ne razumem zašto ljudi ne protestuju na ulicama?" Čujem ovo, s vremena na vreme, od onih koji imaju moćne zaleđine i materijalno su obezbeđeni. U njihovom pitanju prisutna je doza neverice. “Nakon svega”, čita se između redova, “vrištimo o krvavom ubistvu kada nam neko dirne poreska skloništa; ako bi se neko približio mom izvoru hrane ili skloništu, sigurno bih palio banke i rušio parlament. Šta nije u redu sa ovim ljudima?”

AkuzatiV - Online magazin

Back to top