FRANK ZAPPA: Poslodavac nedisciplinovane rulje

Frank Zappa je bio veliki umetnik fascinantne i nesvakidašnje karijere. Ovaj znameniti gitarista, kompozitor, aranžer, producent, novator i eksperimentator ostavio je iza sebe ogroman broj (zvaničnih) LP ploča – preko 50!

Francis Vincent Zappa Jr. je rođen 21. decembra 1940. u Baltimoru. Pod uticajem oca, gitariste-amatera, veoma se rano počeo baviti muzikom. Njegova majka nije baš bila oduševljena time, pa je govorila: «Poludim kada pomislim da je kosa moga sina duža i tamnija od moje!» Još tada je mladi Zappa osetio probleme sukoba generacija, probleme koji su kasnije postajali čest motiv njegovih parodija.

Read more...

Noam Chomsky: 10 strategija medijske manipulacije

Američki filozof, politički aktivista i lingvista Noam Chomsky, profesor na MIT-u, sastavio je listu deset najčešćih i najefikasnijih strategija kojima se, korišćenjem medija, pribegava manipulaciji stanovništvom. 

Zahvaljujući medijskoj propagandi stvarani su ili uništavani društveni pokreti, opravdavani su ratovi, promovisane određene ideološke struje, pa čak data uloga medijima kao proizvođačima stvarnosti.

Kako otkriti najčešće strategije za razumevanje ovog psihosocijalnog alata u kojem nedvosmisleno svi učestvujemo? Podsticanje gluposti, promocija osećaja krivice ili konstruisanje veštačkih problema a potom njihovo magično rešavanje, samo su neke od tih taktika.

Read more...

Sarajevski Romeo i Julija

Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su 1968. godine. Beskrajno su se voljeli. Spremali vjenčanje. Ali nisu bili spremni na Zlo, na ludilo, na agresiju pomračenog uma. Sarajevo je bilo pod Opsadom. Admira i Boško se ni tad nisu dali razdvojiti. Voljeli su se, sanjali su slobodu, maštali i krojili planove. Nakon godinu dana života pod Opsadom odlučili su napustiti Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Odlučili su otići negdje gdje će živjeti normalnim životom. Odlučili su osloboditi svoju ljubav. Preko zajedničkih prijatelja su dogovorili izlazak iz opkoljenog Sarajeva. Bio je 18. maj 1993. godine kada su krenuli u slobodu. Oko 17 sati su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke… Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška, zagrliti ga. Koji minut kasnije je izdahnula.

Read more...

Bicikli pričaju priče

Mladi novosadski novinar Milan Lisica krenuće na put dugačak 4.000 kilometara biciklom, s ciljem da snimi dokumentarni film "Bicikli pričaju priče" koji bi trebalo da prenese poruku nade i avanturističkog duha.

Lisica je agenciji Beta rekao da će na put krenuti 21. juna u Portugaliji. On će voziti kroz Španiju, Francusku, Italiju, Sloveniju, Austriju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, sve do Srbije, gde će putovanje završiti u svom rodnom Titelu.

Read more...

Jedan čovek, jež i seks

Jedan čovek već godinama verovao da je ostario i da je sa njegovim seksualnim životom zanavek svršeno, te se vremenom s tim saznanjem potpuno pomirio. No, kad se najmanje nadao, a kako to obično i biva, dogodi se čudo, kakvo samo život smisliti ume. Jednog jutra, elem, čovek se probudi i, na svoje ogromno iznenađenje i oduševljenje, shvati da je - jebao ježa. Tu čovek zapali cigaretu, zadovoljno povuče nekoliko dimova, te se švalerski protegne u krevetu, kao u stara, dobra vremena.

"Važno je samo nikad ne odustajati", zaključi čovek veselo, te ustade da poturi lavor pod jednu rupu u plafonu, iz koje je kapala topla, prolećna kiša.

Mnogo godina kasnije, nakon njegove smrti, ova srećna priča je prenošena s kolena na koleno, u trenucima kada bi svet ogrezao u malodušnost, a ljudi se bojali da se dobri dani nikada vratiti neće.

Read more...

ŽAK PREVER: Ljudi su se voleli

Poezija Žaka Prevera je „pokisla, ozarena, očarana, pod krupnim kapima kiše“, baš kao njegova Barbara. Ona mu se baca u zagrljaj, ona se ne ljuti, ona ga čak ni ne poznaje, ali je ipak dovoljno njegova da se smeju zajedno. Preverova „Barbara“ je pesma o ljubavi, ratu i dvoje stranaca koji su se slučajno sreli na kiši u Brestu, u ulici Sijam, gde su se obično sastajali ljubavnici. Brest je francuski grad, trgovačka luka i brodogradilište na severozapadu francuske obale. Tokom Drugog svetskog rata, ovaj grad je bio baza nacističkih podmornica, te je od samog početka rata bombardovan i praktično je sravnjen sa zemljom. Pesma „Barbara“ nastaje kao sećanje na stradanje ovog grada i njegovih ljudi. Barbarina fizička pojava i njen hod je, u tom vremenu zla, bio dovoljan da pregazi upornu čovekovu nesreću i da u jednom, naizgled slučajnom susretu, čitaocu prikaže sreću u svom najjednostavnijem obliku - zagrljaju. Topli susret i zagrljaj stranca, u vreme vladavine bombi,haubica i zvukova sirena, lomio je ruke kao Golijat Davidovom verom da je svet u zagrljaju idealno mesto za život. Rat pesnika muči, proždire i ubija njegova sećanja i ideale. 

Read more...

THE PIXIES: Od rođenja do starosti i umiranja jednog alternativnog rock banda

The Pixies – ili pokazivanje rođenja, djetinjstva, mladosti, zrelog doba, starosti te umiranja jednog alternativnog rock banda, s tim, da bih tu ponovio opservaciju iz teksta o Radioheadu – ‘alternativno’ se više-manje odnosi na ‘umjetničko’ u rock odnosno postomodernoj glazbi. The Pixies su utjecajan band, band koji je uzor i magnet za mnoge druge glazbenike/rokere koje cijenim; čini mi se čak, da nijednog važnog glazbenika 1990-ih nisu ostavili bez svog traga u sebi: Thom Yorkea i Radiohead, Curt Cobaina i Nirvanu...

Spoj, na svoj način, melodične gitare, ekscentričnog vokala, i izluđujuće ritam sekcije promijenio je dotadašnju glazbenu rock scenu i najavio ulazak u alternativne 1990-e. Tekstovi Black Francisa, frontmena grupe, uglavnom su kongelmerat zabranjenih tema, poput religioznog fanatizma, biblijskog nasilja, incesta i sl. Ipak, Pixiesi će ostati zapamćeni po mnogo čemu; osim po neopisivoj energiji posvema originalne glazbe, svakako i po hrabrosti da budu drugačiji u dobu kad se činilo da je i sam rock skrenuo u komercijalne vode.

Read more...

Jedan život za jedne cipele

Na siromaštvo se gleda kao na ekonomski i politički problem, dok se zanemaruju etička dimenzija i mogućnost solidarnosti, posebno od strane onih koji žive u visoko razvijenim zemljama. Po procjenama ekonomskih eksperata koje Singer citira, cipele od 200 dolara osigurale bi četiri godine života dostojnog ljudske osobe nekom djetetu. Kako stvari trenutno stoje, smrt miliona ljudi je moguće spriječiti i za mnogo manje novca.

Kako javljaju brojni svjetski mediji, u protekle dvije godine u Somaliji je od gladi umrlo više od 250.000 ljudi, od kojih su polovina djeca ispod pet godina starosti. Somalija nije izolovan slučaj. Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od posljedica neuhranjenosti svake godine širom svijeta umre 6 miliona djece.

Read more...

Pariz ili šta je to grad-snoviđenje

Nikad nisam volio odsječne izjave tipa ili-ili, ali sad jednostavno moram biti iskren i prema sebi i prema drugima. Pariz je najljepši grad na svijetu. I nije to zato što ja, ili neko drugi misli da je tako. Jednostavno, postoje gradovi i postoji Pariz i ko ga jednom vidi ne može se vratiti onakav kakav je tamo otišao.

I sad bih trebao opisati na dvije strane u čemu je ta čarolija Pariza, ali sjedim i gledam u ekran ne znajući šta da kažem. A napisati nešto u stilu ”to se ne može opisati riječima”, bez obzira koliko to bilo istina, nikako ne bi imalo smisla, jer čemu onda ovaj tekst? Ivo Andrić je jednom rekao nešto kao, jedina stvar što sam ikada poželio je da mogu opisati sve što vidim i što osjećam. Nema ništa teže od toga, jer riječi su samo ljušture, imaju efekat samo za onog ko zna o čemu se radi. Kako opisati osjećaj zaljubljenosti nekome ko to nikada nije osjetio? Kako da neko ko je odrastao u izobilju shvati trenutak nečijeg životnog sloma? Prevaru voljene osobe ne može ni da pojmi neko ko nije bio prevaren. Opisivanje je kao zagonetka, smiješ da upotrijebiš sve jednu riječ osim one koja je rješenje zagonetke.  Ne smiješ da kažeš nešto kao ”Pariz je čaroban”, moraš dati sve od sebe da natjeraš nekoga da bar na trenutak nasluti tu čar opisujući ritam ulica koje te kao vrtlog uvlače u sebe, boju fasada za koje ti se čini da bi ih mogao gledati do kraja života, puls grada koji se osjeća na svakom mostu, u svakoj uličici, na svakom trgu gdje se mješaju oni koji su imali sreće ili mogućnosti da se tu rode ili žive i oni što ne ispuštaju foto-aparat iz ruku da bi sve to sačuvali od sopstvenog zaborava.

Read more...

Miroslav Antić: Nezapisana šansona za Novi Sad

Tu nedavno opet sam sreo onu riđu jesena na keju pod mojim prozorima, duž širokih pepeljastih pločnika zatrpanih lišćem. Prva mi je pomisao bila da izvadim kartu za "Panoniju ekspres" i - pobegnem. Raznosač mleka, poštar, moja tašta i još neki znaju za tu moju iznenadnu i neočekivanu slabost: u jesen uvek nestanem iz Novog Sada. Činim to zato što se svakog novembra, kao po nekom smušenom pravilu ponovno zaljubljujem u stari most pod tvrđavom, u lavirint krivudavih sokačića oko Matice srpske i Temerinske pijace, u dva prozebla labuda koja kašljucaju u jezeru Dunavskog parka, u jednu violinu kod "Marasa" ili dve violine kod "Stolca" - i što sve bespomoćnije prirastam za ove ulice, za ovu užurbanost prolaznika, za lepršanje jutarnjih i večernjih izdanja na bulevaru i za šarenilo izloga koji krupnim četvrtastim očima žure u izmaglicu i monotono sivilo prosute kiše.

Read more...
Subscribe to this RSS feed

AkuzatiV - Online magazin

Back to top