REDAKCIJA

REDAKCIJA

Akuzativ

Željko Malnar: U POTRAZI ZA STAKLENIM GRADOM

Ova knjiga je alegorija. Stakleni grad je žena, a put na Istok je put čovjeka u samoga sebe.

ZAGREBAČKO LJETO

S Griča puca top. Podne je. Poluprazni tramvaji jure flicom dok se na Trgu Republike polako formiraju grupice koje su tek blijeda slika uobičajene vreve. Dalmatinski ugao kraj kioska je poluprazan. Nema nogometa — nema teme. Sezona je završena i tek po neki poluinformirani raspravljaju o prošlogodišnjoj strategiji „Hajduka”. Oni pravi znalci igrepovukli su se. Sparina je, ćo!

Vreme je da pobesniš

Berina Hamidović, rođena 17.03.2013. u BiH, je prva žena astronaut sa prostora bivše Jugoslavije. Još kao malo dete pokazala je izuzetno interesovanje za letenje, zvezde i kosmos. Po priči njenog oca, još pre nego što je mogla da stoji sama uspravno na dve noge, mala Berina je, teturajući se po podu, držala podignutu glavu ka nebu i prstima upirala u oblake, oblake koje je posle crtala na papiru. Dok su druga deca u vrtiću crtala mame i tate, mala Berina je crtala nebo, sunce i zvezde. Nakon završene osnovne i srednje škole u Sarajevu, Berina je postala stipendista vlade BiH na prestižnom Američkom univerzitetu MiT gde je završila matematički smer da bi se ubrzo nakon toga zaposlila u NASA. U NASA je bila jedan od vodećih projekt menadžera gde je aktivno radila na projektu slanja ljudske posade na Mars i ta misija se konačno i odigrala, sada već davne 2042. godine. Njena inovativna rešenja i pristup poslu su je izbacili u prvi plan i nakon dobijanja Američkog državljanstva uspela je da se priključi programu za slanje novih istraživača na međunarodnu svemirsku stanicu. Tog jula meseca 2044. godine, Berina Hamidović je postala i zvanično prva žena astronaut sa prostora bivše Jugoslavije nakon lansiranja u svemir gde je provela narednih 90 dana, kao član posade međunarodne svemirske stanice.

Salman Rušdi: TLO POD NJENIM NOGAMA

Dugo sam verovao da u svakoj generaciji ima nekoliko duša, nazovite ih srećnicima ili prokletima, koje su prosto rođene tako da ne pripadaju, koje dolaze na svet poluodvojene, ako hoćete, bez čvrste veze sa porodicom ili mestom ili nacijom ili rasom; da možda ima na milione, milijarde takvih duša, možda isto toliko nepripadajućih koliko i pripadajućih. Jer su oni koji cene stabilnost, koji se plaše prolaznosti, neizvesnosti, promena, podigli moćan sistem stigmi i tabua protiv neukorenjenosti, te razarajuće antidruštvene sile, tako da se uglavnom prilagođavamo, pretvaramo se da nas motivišu vernost i solidarnost koje u stvari ne osećamo, krijemo svoje tajne identitete ispod lažne kože onih identiteta koji su odobreni pečatom "pripadajućih".

  • Published in UGAO

Slavoj Žižek: KRAJ PRIRODE

Velike ekološke katastrofe tokom 2010. godine se uklapaju u drevni kosmološki model, po kojem je svijet sačinjen od četiri osnovna elementa: VAZDUHA - oblaci vulkanskog pepela sa Islanda koji su u potpunosti onemogućili vazdušni saobraćaj preko Evrope; ZEMLJE - klizišta tla i zemljotresi u Kini; VATRE - koja je Moskvu učinila gradom gotovo nemogućim za življenje; VODE - cunami u Indoneziji, poplave zbog kojih je u Pakistanu raseljeno na milione ljudi.

Međutim, ovakvo pribjegavanje tradicionalnoj mudrosti nikako ne nudi istinski uvid u misterije hirovitosti naše divlje Majke Prirode. Više je, zapravo, sredstvo utjehe koje nam dopušta da izbjegnemo pitanje koje svi želimo postaviti: da li će se još događaja ovakve siline pojaviti na programu Prirode za 2011. godinu?

Vojislav Šešelj - Dok dišem pišem

Iako mu je veći deo ,,sive mase“ zaokupila odbrana pred Haškim tribunalom, četnički vojvoda Vojislav Šešelj nije zapostavio ni izdavanje svojih knjiga. Za sada ih ima skoro dve stotine, a nekima od njih recenzent je bio nekadašnji saborac, kum i prijatelj Tomislav Nikolić, i sam spisateljski produktivan sa 13 knjiga ("Šešelja za predsednika", "Sve za Kosovo i Metohiju"). Kako su se stvari izmenile, znajući da je knjiga najlepši poklon, Šešelj je svojim dotadašnjim najbližim saradnicima i prijateljima, poklonio upravo knjige. Vučiću je namenio one sa naslovima ,,Portparol lopovske stranke“, “Srpski baron Minhauzen Aleksandar Vučić“ i “Sanaderova mačkica Aleksandar Vučić“, dok je Nikolića kao uzdarje zapao uradak ,,Haški denuncijat Tomislav Nikolić”.

Johnny Cash - I walk the line

Johnny Cash, hodao je tankom linijom, kako jedna njegova pjesma govori, skoro 50 godina svoje karijere, svaki pedalj tog putovanja kroz kantri, gospel, folk i rok svijet urezao se u njegovo izborano lice. Putovanje se završilo 12. avgusta 2003. godine, rano ujutro. Nekoliko posljednjih godina Cashovo zdravlje bilo je ozbiljno narušeno posljedicama dijabetesa, astme i hroničnog poremećaja nervnog sistema. Umro je u bolnici u Nashvilleu, u 71. godini života. U šturom zvaničnom saopštenju iz bolnice kao uzrok smrti su navedeni respiratorni problemi, nastali kao rezultat dijabetesa. Samo dva dana ranije, u srijedu 10. avgusta, Cash je pušten iz iste bolnice, gdje je proveo dvije sedmice zbog stomačnih problema. Tada je, njegov menadžer, Lou Robin, rekao da se Johnny ,,osjeća mnogo bolje i da jedva čeka povratak u Kaliforniju, da bi završio novi album". Pored teških bolesti koje su ga pratile posljednjih godina života, i to uglavnom prouzrokovanih njegovim načinom života, Casha je zadesila i porodična tragedija. Njegova supruga, June Carter Cash umrla je iste godine, 15. maja, nakon operacije srca. June je imala 73 godine i bila je oslonac Cashu tokom njegove karijere i života uopšte. 

TURSKA - UŽARENA KUGLA BUNTA

Obrana posljednje zelene zone u Istambulu potaknula je građane Turske da izađu na ulice

Početkom lipnja u glavnom gradu Turske, Ankari, i trećem najvećem gradu Izmiru započeli su žestoki anti-vladini prosvjedi u kojima sudjeluju stotine tisuća građana na koje, kako navodi Halk TV, policija ispaljuje plastične metke s prozora zgrada dok vodeni topovi rastjeruju prosvjednike među kojima je više od stotinjak ozlijeđenih zbog udisanja enormne količine ispaljenih suzavaca.

Borislav Pekić: ZDRAVA BOLEST

- Odakle si došao?

- Niotkud. Ja sam odavde.

- Kako to da te nikad nisam sreo?

- Nisam izlazio.

- Bio si bolestan?

- Ne, bio sam zdrav.

- Pa, zašto nisi izlazio?

- Pa zato. Zato što sam bio zdrav.

- A sada, zašto si sada izašao?

- Razboleo sam se. Sad sam kao i svi drugi, niko me neće primetiti.

- Šta bi se desilo da te primete?

- Proglasili bi me za zdravog.

- Je li ti rđavo?

- Kako gde. U bolesnom svetu, svakako.

- I šta bi sa tobom radili?

- Lečili bi me dok se ne bih i ja razboleo.

- Ali, ti si već bolestan, zar nisi?

- Od svoje bolesti, da, samo oni hoće da bolujem od njihove …

 

Odabrana dela Borislava Pekića, knjiga 12,
Tamo gde loze plaču, (str. 427). - Beograd, Partizanska knjiga, 1984.
Akuzativ, 31.05.2013.

  • Published in UGAO

Radmila Lazić: STIDITE SE!

Otkud toliko nesamokritičnosti, manjka zapitanosti nad sobom, nad onim što činimo i ne činimo?

Skoro sam slušajući intervju sa slikarem Peđom Neškovićem obnovila sopstveno (o)sećanje na jednu zaboravljenu ljudsku osobinu – stid. Na pitanje novinara kako se slikar osećao kad je svoje slike pokazao čuvenom Dejvidu Hokniju, slikar je jednostavno rekao: osećao sam stid. Retka iskrenost u današnjem svetu marketinga i samoreklamerstva. Namah sam se setila jedne od voditeljki – tzv. spisateljki sa kojom sam, tu skoro, imala TV duel. Bila sam šokirana tolikom samouverenošću i samohvalisanjem da su mi se moji „lik i delo“ učinili minornim, nedostojnim pomena. No, pred tolikom količinom agresivnog, besprizornog samoreklamerstva, bojim se, i bolji bi se postideli.

SLAVOJ ŽIŽEK: Zamke političke korektnosti

Tijekom nedavna posjeta Kaliforniji prisustvovao sam zabavi u kući jednog profesora s prijateljem Slovencem. Kasno navečer moj je prijatelj postao očajan i zamolio je domaćina može li izaći na verandu popušiti cigaretu. Kad je domaćin jednako ljubazno rekao ,,ne" moj prijatelj je rekao da će izaći zapaliti pred kućom, na ulici. Domaćin je čak i to odbio, tvrdeći da bi takvo pušenje na javnom mestu moglo naškoditi njegovom statusu među susjedima... Ono što me doista iznenadilo je što nam je nakon večere ponudio (ne tako) lake droge, i ta je vrsta pušenja prošla bez problema, kao da je droga manje opasna od cigareta.

AkuzatiV - Online magazin

Back to top