Religija i medicinski potpomognuta oplodnja

Autorka: prof. dr Ljiljana Zergollern

U zadnje se vrijeme često sreću napisi, čak i u dnevnim novinama o bioetičkom problemu djeteta začeta in vitro fertilizacijom (IVF) ili oplodnjom i transplatacijom embrija u maternicu žene, buduće majke, ali bez spolnog čina (FIVET, fertilisatio in vitro+embrio-transplatation). Zajednički naziv za sve tehnike nespolne oplodnje jest - medicinski potpomognuta oplodnja.

U novinskim, a i stručnim člancima, još uvijek su jasno suprotstavljena dva stajališta: ono prvo, biomedicinskih stručnjaka, zajedno s roditeljima djece rođene kroz potpomognute trudnoće i filozofima-sekularcima, a zatim i ono drugo, teoloških, osobito katoličkih predstavnika, koji tako začetu djecu, ne smatraju prirodninama, dakle, prirodno nastalim jedinkama ili osobama, nego umjetninama, artefaktima, djecom koja su umjetno stvorena, koja su ,,ljudske proteze"(Delaisi de Paraseval, 1989).

Nije li FIVET, odnosno svi oblici medicinski potpomognute trudnoće, poigravanje s bogom kao jedinim kreatorom života? Kakav je moralni status i pravo tako nastalog embrija?

Kakav je stav nekih religija u odnosu na FIVET navest ću u onome što slijedi.

Budizam

Budistički mislioci i znanstvenici još nemaju određen stav prema potpomognutoj reprodukciji. Međutim, osnovno budističko shvaćanje jeste etički pristup odgovornosti prema ljudskoj neprovredivosti, oslobođenju od patnji, strasti i reinkarnaciji. Budistički mislioci uvjereni su da je nevažno kako su deca došla na svijet, pa je nastanak djeteta IVF-om, čak i kloniranjem, samo jedna od metoda prokreacije. Novi život  se treba tako dugo stvarati dok žena i muž žele djecu i dok im to ne donosi patnje i bol. Budistčki mislioci stalno ponavljaju da je karma - slučajnost da je netko rođen kao čovjek, rijetka i daleka. Prema učenju Buddhe (tzv. dharma) svaki je oblik reprodukcije vrijedan. Za budiste su promjene u prirodi realnost, a za njihovog duhovnog vođu Dalaj Lamu, potpomognuta reprodukcija bi mogla olakšati nanovo rađanje i oslobađanje duše.

Islam

Islam ne prihvaća ni pomisao o pobačaju, jer je život od boga, svet, i mora se čuvati od samog početka, kroz čitavo vrijeme intrauterina i kasnijeg života. Što se tiče medicinski potpomognute trudnoće, islam uvažava praktičnu stranu tog postupka, uz osiguranje genetičkog identiteta oba roditelja, ali ne prihvaća u tom postupku nikako niti darovanje sperme, niti jajašca, a ne prihvaća ni surogatno materinstvo. Pitanje vezano uz problem višestrukih trudnoća kod IVF-a i moguću embrijsku redukcijsku kirurgiju još nije u islamu formalno riješeno. 

Kršćanstvo

Iako vrlo sličnih stavova, što su pokazale na sastancima vezanim za Ujedinjene nacije, kršćanske crkve su gotovo jedinstvene u pristupu prema FIVET-u. Budući da je u Hrvatskoj većina katoličkih vjernika, dat ću ukratko stav Katoličke crkve prema medicinski potpomognutoj trudnoći. Reč je o dokumentu katoličkih etičara i teoretičara ,,Dar života":

,,Od prvog postojanja, tj. uobličenja zigote, plod ljudskog rađanja zahtijeva bezuvjetno poštovanje koje dugujemo ljudskom biću u njegovoj tjelesnoj i duhovnoj cjelokupnosti... Ljudsko biće se mora poštivati i s njime valja postupati kao sa osobom od samog njegovog začeća, pa mu se stoga od toga časa moraju priznavati prava osobe, među kojima je prije svega nepovredivo pravo svakog nevinog ljudskog bića na život"

Prema istom dokumentu, začeće in vitro nije nikakav terapijski zahvat, nego je surogat za prirodni bračni čin. Negativna ocjena dana homolognoj IVF još je teža kad se tiče heteroinseminacije bilo jajašca ili spermija. Nikako se ne prihvata ni ideja o surogat majci, tako da, prema katoličanstvu, bračni par može samo po bračnom činu  postati suradnik s Bogom darujući život novoj ljudskoj jedinki (Zbor za nauk vjere, 1977).

Protiv diskriminacije

Prije 27 godina svijet je obišla vijest da je rođeno prvo dijete začeto nespolnom oplodnjom. Ono što je uspjelo engleskim znanstvenicima kasnije je uspjelo mnogim, pa i našim stručnjacima, tako da je i Hrvatska, kao šesta zemlja dobila već 1983. godine prvo dijete IVF - metodom. Reakcije su u nas i u svijetu bile različite: od ushićenja do optuživanja.

Teolozi su dugo šutjeli, a katolički su se oglasili tek devet godina nakon rođenja prvog FIVET-djeteta. Poruka pape Ivana Pavla II jasno nas je upozorila da je nepromijenjen stav Crkve sada kao i nekoć, te da se ,,od odgovornih osoba traži da složno reafirmiraju prioritet etike nad tehnikom, primat osobe nad stvarima, superiornost duha nad materijom". Dok hinduizam i katoličanstvo (uz mnoge druge kršćanske religije) apodiktički odbijaju svaku pomisao na FIVET-om dobivenoj djeci, dotle su druge religije - budistička i islamska - mnogo tolerantnije i ostavljaju mogućnost za diskusiju i analizu.

Kao pedijatar i humani genetičar htjela bih samo podvući ovo: kroz 40 godina svog profesionalnog rada srela sam tisuće uglavnom mladih ljudi koji i pored svih nastojanja nisu mogli doći do djeteta prirodnim putem. Njihova želja je, zahvaljujući napretku reprodukcijske tehnologije, bila napokon kroz IVF omogućena. U Hrvatskoj je zahvaljujući napretku medicine i radu stručnjaka s područja reprodukcije i bioetike došlo do rođenja oko 8000 ,,beba iz epruveta". Skoro 8000 parova (jer među rođenima ima i blizanaca) sretnih bračnih parova doživjelo je ispunjenje svog životnog sna i sreće. 8000 uglavnom zdrave djece, mnogo onih koji su uputili prvi osmejh roditeljima, koji su napravili prvi koračić, koji su domove i škole ispunili svojim smijehom i radošću, sva ta divna i normalna djeca ne zaslužuju prezir, ne smiju biti žigosana radi bespolnog načina svoga postanka. 

Zar ćemo nakon svih diskriminacija - rasne, vjerske, političke, ekonomske i genetičke - uvjesti među sretnu i bezazlenu, željenu i voljenu djecu i roditelje, još i nespokoj i osjećanje krivnje, uz reprodukcijsku diskriminaciju?

 

Tekst je deo knjige ,,Bioetika i biomedicina"

REDAKCIJA

Akuzativ

AkuzatiV - Online magazin

Back to top