How's your heart doing?

SOPHIE ZELMANI

 Rođena je 1972. godine u Stokholmu. Pevačica, tekstopisac i kompozitor. Gitaru joj kupuje otac kada je napunila četrnaest godina. Od tada počinje da komponuje i piše tekstove za svoju muziku. Nakon što je poslala tri demo snimka poznatim švedskim izdavačkim kućama, javio joj se švedski Sony, za koji 1995. godine snima svoj prvi album pod nazivom „Sophie Zelmani“. Pre toga nikada nije nastupala pred publikom. Sophie je 1995. godine dobila švedski Grammy za najboljeg mladog autora, a iste godine bila je nominovana i za najbolju pop pevačicu Švedske. Njena muzika je, pored Švedske, veoma popularna i u Americi i Japanu, iako se Sophie retko pojavljuje u javnosti. Jednom je izjavila da je želela ,,samo da snimi album".

 Autor je svih pesama i tekstova na prvom albumu. Te pesme predstavljaju okno njenog idealističkog pristupa ovoj vrsti stvaralaštva. Ostala je verna svom zvuku, tonovima, osećanjima i ljubavima. O njima govori u svojim pesmama, sve do poslednjeg albuma koji je izašao 2011. godine pod nazivom „Soul“. Tekstovi su joj vrlo jednostavni, lako shvatljivi, sa svedočanstvom o proživljenom iskustvu, ali i o upornom traganju za idealom o kom piše. Taj ideal je prati još od vremena prvog albuma, kad je bila devojčica sa kosom vezanom u rep, u žutoj kišnoj kabanici i kariranoj košulji, koja kaže „Oh please mama, don't torture me this way", što predstavlja trag njenog pubertetskog bunta. Na istom albumu peva „There's something about the night, brings out the woman in me“, na taj način priznajući da je devojčica postala žena, ali da ta žena nikada neće zaboraviti devojčicu u sebi.

Zvuk akustične gitare obogaćuje dairama, usnom harmonikom, klavirom, bongosima, trubama, saksofonom, flautom, violinom, melanholičnim i prigušenim glasom, ukazujući na stalno prisustvo nostalgije u tonovima, ali ponekad i na prisustvo besa. Njega iskazuje u pojedinim pesmama („Time to Kill“, „Gone with the Madness“), mada vrlo dozirano, trudeći se da bes ne remeti njenu prepoznatljivu boju glasa i senzibiliteta.Iako je nekoliko poslednjih godina na muzičkoj sceni sve više izvođača melanholičnog zvuka, Sophie je ostala autentična i verna svom muzičkom stilu. Nazivi njenih albuma i pesama govore o njenoj prirodi, tačnije o romantičarskom duhu koji neguje i koji nam kaže da „pevamo i plešemo („Sing and Dance“) u dekadi snova“ („In decade of dreams“). Motivi, kao što su mesečina, okean, ljudi, sećanja, gubitak ljubavi, vreme, soba, kiša, samo su neki od motiva koji kreiraju način na koji Sophie prezentuje svoja muzička i poetska razmišljanja.

 Muziku Sophie Zelmani porede sa muzikom velikana kao što su Neil Young, Van Morrison i Bob Dylana. Često se pominje i uticaj Bruca Springsteen-a i Joni Mithcell na njen muzički senzibilitet. Slušajući pesme Sophie Zelmani, možemo zaista uočiti sličnost sa Springsteen-om, posebno u pesmi „I'll see you“ (In another world). Ta pesma je po stilu i emociji bliska Springsteen-ovim pesmama „River“ i „Brilliant Disquise“, ali i pesmi „Blue“ Joni Mitchell. To govori o uticaju „amerian country“ pravca na njenu muziku. Pored navedenog, treba pomenuti i uticaj velikana melanholičnog zvuka - Nick Drake-a.

 Za one koji do sada nisu imali priliku da slušaju Sophie, pesme kao što su „I'll see you", „Time", „Going home", „How's you heart doing?", „I'm the Rain", „If I could", samo su neke od pesama koje ne treba propustiti. One su dostupne na kanalu YouTube i vredi ih poslušati.

 Verujem da će ljudi sličnog senzibiliteta osetiti Sophie na način na koji ona oseća svet koji neguje u svojoj muzici.

.

.

.

Molimo da, pre unosa komentara, procitate Pravila koriscenja

Mary JANE

Novi Sad

AkuzatiV - Online magazin

Back to top