Crnotalasna transgresija kao nedovršen projekat

Čemu „crni talas” u 21. veku?

Zarad čega se valja osvrnuti na tzv. „crni talas” danas, kada ništa nije ostalo ni od politike koju je on predstavljao, ni od politike kojoj se suprostavljao, ni od države u kojoj je nastao?

Autor: Nikola Jovanović, Filmske radosti

Ova načelna primedba, iako delom tačna i primerena, mora biti odbačena zbog jedne veoma važne činjenice. Naime, „crni talas” nije bio tek obična etapa domaće kinematografije, tričava karika u tom velikom lancu. Crni talas je bio deo jednog veoma značajnog događaja i u političkom i u kreativnom smislu (možda je ovo sinonimno, jer je prava politika uvek kreacija i obratno), pokreta šezdesetosmaškog, i u svojoj događajnoj suštini zaslužuje opsežnu rekonceptualizaciju. Konačno, kao deo velikog emancipatorskog događaja, mora se analizirati u svetlu vremena pre njegovog nastanka, u vremenu njegove aktualizacije i implikacija koje je kao takav proizveo, i vremenu nakon njega, kada se čini da ništa osim običnog praha i mrtvih slova na arhivskim proglasima nije ostalo od te autentične političke strane pokreta 1968. godine.

Detaljnije...

Glumci veći od Oskara

Te 1973. godine dogodila se nesvakidašnja stvar. Na svečanoj ceremoniji Liv Ulman i Rodžer Mur objavljuju da je Marlon Brando dobitnik Oskara za najbolju mušku ulogu za tumačenje lika Vita Korleonea u filmu Kum. Ali, uz gromoglasni aplauz, on se ne pojavljuje na pozornici. Umesto njega izlazi Indijanka odevena u tradicionalnu Apači nošnju i odbija čestitke domaćina ceremonije. Kaže da Brando nagradu odbija zbog katastrofalno lošeg tretmana Indijanaca u holivudskim filmovima. Vreme joj ne dozvoljava da pročita čitavo pismo kojim se glumac obraća javnosti, ali kaže da to može uraditi na konferenciji za novinare nešto kasnije.

Detaljnije...

Scarface: Svijet je naš

“Scarface” Howarda Hawksa, iz 1932. godine – iz doba procvata gangsterskog žanra – počinje jasnom napomenom da film želi govoriti direktno o stvarnim problemima Amerike tog vremena, te da su se mnogi slični incidenti zaista desili, i da će se nastaviti dešavati sve dok se ljudi i vlada ne trgnu iz nedopustive pasivnosti.

Takve poruke nema na početku DePalminog remake-a, snimljenog pedeset i jednu godinu poslije. Štaviše, na kraju filma, nakon što se izlistaju svi podaci o ljudima koji su učestvovali u snimanju, pomalo sakrivena, stoji kratka bilješka da film prikazuje izmišljene likove i događaje, te da bi bilo nepravedno sugerisati da ti likovi predstavljaju kubansku ili američku zajednicu. 

Detaljnije...

Laži me

Industrija zabave

Ljudi su hronično umorni od života, nestaje nam daha u besmislenoj, unaprijed izgubljenoj utrci sa vremenom, pa nam treba dati nešto da se nakratko odmorimo, da zaboravimo naše tužno životinjanje.
Industrija zabave ne želi nam objasniti svijet. Ne želi nam ni otvoriti najvažnija ljudska pitanja. Poznato je da pretjerana zapitanost nad sobom i svijetom – sputava djelovanje. Zato je kontraproduktivno nas, iscrpljene moderne robove, nutkati da razmišljamo. Treba nas malo zabaviti, pružiti nam predah, koji smo zaslužili, da bismo onda mogli dalje nastaviti funkcionirati, iako, profesionalno deformirani, ne razumijemo ni sebe ni svijet u kojem preživljavamo.
Ali da, mi ni ne želimo razumjeti. Mi smo se predali, to je dobrovoljno ropstvo.
Dobro, to je samo model poželjnog ponašanja. Unutar toga su još uvijek živi ljudi, sa svojim ličnim pričama, pojedinci koji se nekad mogu savršeno uklapati u model, a nekad pak pružati snažan otpor.
Uz dozu ničim zaslužene nadmenosti, za one koji se uklapaju volimo reći da su glupi Amerikanci. Činjenica je da je centar produkcije tog svjetskog show-a trenutno u Americi, ali su konzumenti svuda po svijetu. Ako neko ima pravo na prezir, onda su to puno prije Amerikanci prema ostatku svijeta, jer mi konzumiramo njihovo smeće.

Detaljnije...
  • Published in Fokus

Film Nikole Vukčevića „Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa“

Film Nikole Vukčevića „Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa“ nastao je po motivima drame „Instant“, poznatog srpskog pisca i reditelja Đorđa Milosavljevića, po scenariju Milice Piletić i reditelja Vukčevića, a sniman je u Podgorici, Londonu i Zagrebu.

Uloge tumače: Momčilo Otašević, Goran Bogdan, Ana Sofrenović, Emir Hadžihafisbegović, Branka Stanić, Nebojša Glogovac, Branimir Popović, Petar Božović, a u filmu se pojavljuju i poznati muzičari, Damir Urban i Nenad Knežević Knez.

Detaljnije...

AkuzatiV - Online magazin

Back to top