The Good, the Bad and the Ugly na ćorsokacima historije

Yeah, than this idiots will go somewhere else to fight...

Malo prije legendarnog obračuna na groblju Sad Hill, Blondie i Tuco budu svjedoci jedne velike bitke Sjevera i Juga. Ponovo zaustavljeni na svom putu, oni negdje sa strane, iz rova, gledaju i komentiraju bitku.
Skoro od samog početka filma, paralelno sa glavnim tokom priče, u kojem tri lika iz naslova pokušavaju doći do skrivenog bogatstva, negdje u pozadini razvija se priča o Američkom građanskom ratu. Za njih trojicu to je samo kontekst, historijska pozadina, konkretiziran trenutak u kojem oni pokušavaju doći do svojih ciljeva, koji nemaju veze s tim ratom.

Iako Angel Eyes, tj. The Bad, u jednom trenutku bude dio jedne od suprotstavljenih strana, (bude kapetan na strani Sjevera), njega sukob oko kojeg se odvija rat uopće ne uzbuđuje. On je tu iz ličnih razloga, jer će na tom mjestu lakše ostvariti svoj cilj, tj. pronaći Billa Carsona, od kojeg planira saznati gdje je sakriveno bogatstvo. Ni Blondie, tj. The Good, ni Tuco, tj. The Ugly, nisu uključeni u sukob Sjevera i Juga, niti im taj sukob išta posebno znači.

Moglo bi se zamisliti kako se čitava ta priča o potrazi tri lika za bogatstvom dešava u nekom drugom vremenu, mimo Američkog građanskog rata, mimo bilo kojeg drugog konkretnog historijskog događaja, da se jednostavno dešava u neko neodređeno doba u Americi u toku Divljeg zapada: priča o potrazi za bogatstvom, uz neke sitne izmjene u peripetijama na putu likova, mogla bi savršeno funkcionirati i u tom bezvremenu.

Jeste, moglo bi se zamisliti, ali bi to bio slabiji film. Jer pored majstorskog vođenja priče, građenja atmosfere dugog i sporog filma, koji nijednog trenutka nije dosadan, pored poznavanja umjetničke tehnike i vještog snalaženja u zadatim okvirima žanra, koje žanr dovodi do njegovih granica – potenciranje konkretnosti historijskog trenutka filmu daje jednu posebnu dimenziju, koja ga čini još boljim.

Stoje Blodnie i Tuco tako u rovu i gledaju bitku, a Blondie kaže: “I have never seen so many men wasted so badly.” – “Nikada nisam vidio toliko ljudi propalih tako gadno.”
Tako je, naizgled skoro usput, jednim dugo pripremanim potezom opisana besmislenost tog rata, besmislenost čak i iz perspektive moralno problematičnog lika kao što je Blondie. Jer Blondie jeste “dobar” u naslovu, i on, vjerovatno, jeste moralno “najbolji” od ove trojice, ali je daleko od bilo kakvog ideala dobrog. On u film ulazi kao obični prevarant. To je čovjek koji traži načine da dođe do novca, pri čemu hladno krši zakone koji mu stoje na putu, čovjek koji iz čisto pragmatičnih razloga u jednom trenutku napušta svog partnera u prevari, prepuštajući ga možda čak i smrti u pustinji, pošto bi s drugim partnerom mogao zaraditi više.

Drugu sjajnu repliku kaže Tuco, nakon što shvati da to mjesto, koje je za njih bitno pošto moraju tu proći do svog konačnog odredišta, ako se sruši most izgubit će važnost za suprotstavljene snage u ratu, pa će se sukob premjestiti na neku drugu lokaciju, a njima će se osloboditi put do cilja.

Tuco čisti pištolj i govori riječi koje sam stavio kao moto: “Yeah, than this idiots will go somewhere else to fight.” – “Da, onda će ovi idioti otići negdje drugo da se bore.”
Rat je za njih dvojicu smetnja na putu, nešto što ih u određenim trenucima radnje usporava u napredovanju ka cilju. Oni sreću grupe vojnike, budu u mjestima odakle se vojska povlači, završe čak i kao zarobljenici zajedno sa vojnicima Juga, ali oni se uopće ne pokušavaju udubiti u taj sukob. Oni imaju svoj cilj i svoju logiku, a razlozi tog sukoba su im strani. U sceni velike bitke oni bivaju primorani da zastanu i suoče se sa slikom rata.

Jedne prilike na fakultetu, na časovima dramaturgije, imali smo zadatak da dramatiziramo Kafkinog “Umjetnika u gladovanju”. Moja ideja je bila da između publike i scene budu rešetke. Kada se digne zastor, gledalac vidi dva lika na sceni kao da su u velikom kavezu. Međutim, likovi prilaze rešetkama i gledaju prema publici, jer je ustvari publika u kavezu, a oni stoje ispred.

Tako i u ovoj sceni kao da se perspektiva potpuno izvrnula: više nisam gledalac nego sam gledan, a Blondie i Tuco, ta dva fikcionalna, moralno diskutabilna junaka, na trenutak su zastali u svojoj akciji, da se začude nad besmislom stvarne ljudske historije.

Fahrudin KUJUNDŽIĆ

Magistar komparativne književnosti i bibliotekarstva, Sarajevo/Travnik

Poslednje od Fahrudin KUJUNDŽIĆ

AkuzatiV - Online magazin

Back to top