• Published in UGAO

Homo auctor

Otvaranje olimpijskih igara u Sočiju prilika je da razmislimo o tehnološki vrhunski potkovanom cinizmu savremenog kapitalizma i istorijskog trenutka koji je njim obeležen. Za mene je indikativan bio jedan foto-album zapuštenih stadiona, bazena, velodroma i ostale infrastrukture za igre koje su se održale u Grčkoj 2004. godine. Ništa se u Grčkoj, naime, nije ostvarilo od kapitalističkog sna koji je najavljivan dok se ta infrastruktura izgrađivala, naprotiv, Grčka se nosom zarila u dužničku ekonomsku krizu kojoj su kumovali upravo krediti podignuti ne bi li te 2004. kolevka demokratije izgledala dobro na TV ekranima. 

Read more...

Pohvala 'životinjskoj vještini'

Piše: Igor Mandić

“Jedite govno!” Pardon, molim, ovo nije ništa lično iliti osobno, niti je ikome upućeno (moram se ograditi da se tkogod ne uvrijedi i stog dobije vrijed). Ovo je samo početak transkripta jednog zahodskog grafita, koji je odnekud iz bijeloga svijeta, još prije mnogih desetljeća bio počeo kružiti našim prostorima, na uveseljavanje prostote. “Eat shit!” proklamirao je dotični zahodski aforističar, potkrepljujući svoj nalog ovakvim obrazlaganjem: “100 trilijuna muha ne mogu – biti u krivu!” Što nas je više, to (nam) je slađe i štoviše, dokaz je kako smo – u pravu! Možda nije baš sasvim fer, ali ja bih i ovu predodžbu (o trilijunima muha koje su okružile svoj objekt obožavanja/naslađivanja) metonimijski prenio na one euforične navijačke gomile širom svijeta, koje su, vratile svijet u prvobitni kaos, svojim nesnošljivim urlanjem kako je nogometna lopta središte svijeta, a da su oni sami kad arlauču – u pravu, zato jer ih je mnogo.

Read more...

Pitanje prostitucije

Moji prvi fudbalski dani profesionalne karijere su povezani sa timskim kolektivnim odlaskom u javnu kuću. Meni, kao novajliji, je već prve zajedničke večeri dat poseban fokus i, kao što sam kasnije shvatio, to je trebala da bude neka vrsta ritualne inicijacije i oficijelnog ulaska u macho-fudbalski svet koji ima svoja pravila ponašanja i zakonitosti, kojima svi moraju manje-više da se prilagode ako ne žele da budu odbačeni ili u najmanju ruku ismejani.

Read more...

Nemoćni alfa mužjaci

Autorka: Tatjana Greif

O fenomenu maskulinosti na ”brdovitom” Balkanu, u državama i državicama koje su izrasle na zgarištu nekad zajedničke domovine Jugoslavije, mogli bismo pisati do u nedogled. Kulturno, istorijski, folklorno, etnološki, sociološki i politički to je i inače neiscrpna zona. Maskulinost i njen ekstremni aspekt mačizam, »pravi«, prirodom dat muškarac i njegova uloga, sveta misija potentnog alfa mužjaka, badže, semenosejača i oplodioca, osvajača ”pravih” žena. Glave arhaične porodice, svesnog patrijarhaliste, pristaše obilne mesožderske hrane i oštrih pića. I – strasnog navijača lokalnog sportskog kluba, po svoj verovatnoći fudbalskog. Pojam tradicionalne balkanske maskulinosti i njenog mačističkog ogranka je takoreći neopisiv, nemoguće je obuhvatiti ga jednom ili bilo kakvom definicijom uopšte. Zato ćemo ka mačo masuklinosti proviriti samo kroz jednu pukotinu – kroz sport, tu relikviju ekskluzivnog, čistog mačizma.

Read more...

Depresija i društvo

Pandemija psihoza, fobija i depresija odnosi danas više života, uključujući i sportske, od raznih virusa.

Robert Enke, golman nemačke reprezentacije je počinio samoubistvo. Jedan od hiljade onih koji svakodnevno sebi oduzimaju život neadaptirani na modernu dinamiku života i potišteni psihičkim poremećajima.

Međutim, tek kad to učini neko sa naslovnih strana, na trenutak se prekine ćutanje o društvenim tabuima kakvi su psihičke bolesti. Dok se ljudi zamajavaju ptičijim,svinjskim ili kakvim sve ne virusima i navodnim bolestima, sa druge strane psihoze, fobije, depresije, sindromi hroničnog umora i slično ne samo da su poprimili dimenzije pandemije, već uzimaju daleko više ljudskih života, oduzimajući celom društvu njegov „elan vital”. Čak i kad se povede javna debata, kao povodom Enkeovog samoubistva, i kad se pokušavaju da nađu uzroci njegovog čina, gotovo nikad se ne ulazi u dublju i detaljniju analizu, zato što bi se došlo do zaključka da je upravo vrednosno ustrojstvo društva u kom živimo totalno poremećeno. Jednostavno, kolektivnoj moralnoj svesti društva i savesti pojedinca bilo bi previše teško da prihvate odgovornost i krivicu za ovakve postupke, a sam legitimitet društva ovakvog kakvim je stvoren bio bi doveden u pitanje. Zbog toga on i njemu slični ne smeju da budu predstavljeni isključivo kao „žrtve svoga doba’’.

Read more...

AkuzatiV - Online magazin

Back to top