Nenad GLIŠIĆ

Nenad GLIŠIĆ

Aktivista i pisac, Kragujevac

  • Published in KRIVINE

Žao mi je što sam morao da napišem ovaj tekst

Milion dolara sva vrata otvara. To je pesma, ima na „ju tjubu“ i da bi je neko tamo čuo i da bi je korisnik čuo, mora prvo da ima nalog na „guglu“, da tamo piše da je stariji/a od godina, a onda da klikne da baš hoće to da gleda, iako neki ljudi smatraju da tu ima nečeg uvredljivog i lošeg. Ja sam junački zakoračio oba puta, ne zato što želim da slušam i gledam osobu koja se zove Ana Nikolić koja mi je poznata po svojim pojavljivanjima u tzv. „žutoj štampi“ (kao da danas i ima nekih drugih boja kada govorimo o štampi, ali hajde de) i, nazovimo to, spotovima u kojima se nemilice bacaka glumeći nekakvu strast i nešto, kao, ložeći se, uživa u nekom životu. Eto, napisao sam ime te osobe, a da uopšte nisam morao, na njenom mestu moglo je biti na desetine drugih. 

Istraživanja su pokazala

Ne znam da li ste primetili, ali novo vreme nam je donelo dve opšteraširene mantre; u medijima, kako tradicionalnim, tako i ovim novijim, internet, svakodnevno možemo naići na „istraživanja“ koja „su pokazala“, te na nešto što su „naučnici utvrdili“. Ne mogu se oteti utisku da su ova dva opšta mesta u tekstovima analogno onome: „zaista, zaista vam kažem“, tj. treba da vam kaže da iza izjave koja sledi stoji neprikosnoveni autoritativni glas kome se nema šta prigovoriti, jer on sve zna. U stara vremena to je bilo ovo „zaista, zaista“, a danas su ove dve fraze.

Golub /zapis sa trga/

Nekoliko hiljada ljudi je čekalo u napetosti. Neki su galamili. Neki su ćutali. Neki su malo galamili, malo ćutali. Trg je bio pun, iz reflektora je sijalo mlečno svetlo. Prigodna muzika je dolazila iz zvučnika.

Pronese se glas: Ide! Nastade muk. U masu hrupi on sa svitom. Ruke je podigao visoko iznad glave pozdravljajući masu, koja poče da skandira njegovo ime čim je shvatila da se to od nje očekuje. On se osvrtao oko sebe gledajući blago naviše. Bio je ukočen, očekujući da će okupljeni da ga dodiruju kako kakvu relikviju. To se nije dogodilo, nego su samo tapšali i vikali.
I stupi pravo za govornicu. Tu je mahao još neko vreme, klimao glavom, osmehivao se, stezao šake iznad glave, stavljao ruku na srce i još koješta pokazujući koliko je ganut, tronut i dirnut.
Kada se oduševljenje smiri, on značajno podiže bradu i reče:

 -Braćo i sestre!

 Braća i sestre zapljeskaše. Braća stegnuše vilice, a pojedinim sestrama zaiskriše suze u očima.

AkuzatiV - Online magazin

Back to top