Davor LAZIĆ

Davor LAZIĆ

Filozof
Beč, Novi Sad, Sombor
  • Published in UGAO

O percepciji žene iz muške perspektive

U svakom društvu postoji određena normalnost u kojoj se ljudi, stvari, priroda pojavljuju. Takva normalnost jeste svojevrsna naviknutost percepcije na određene slike i deo je socijalizacije unutar svakog društva. Mi ne gledamo naprosto, nego smo naviknuti na određeno gledanje, na određeni smer gledanja, na određena mesta gde se gleda. Ta naviknutost pogleda se naziva i horizont očekivanja. Horizont očekivanja konstituisan je putem ranijih iskustava kako pojedinca koji gleda, tako i vrste koja ga je socijalizovala. Unutar tog društva postoji određena normalnost koja se podrazumeva i koja daje orijentaciju ljudskom ponašanju. Na osnovu ove i ovakve normalnosti, može se desiti iznenađenje. Iznenađenje se dešava kao nesrazmernost onog koje nas susreće i onog što očekujemo. Iznenađujuće se dešava kao kolizija očekivanja i samog dešavanja.

  • Published in UGAO

O jednoj gluposti usvojenoj kao identitetskoj crti

Wieviel Faschismus braucht der Mensch?

Obično se misli, što verovatno i nije ekskluziva desnice, da je osnovni problem srpskog društva i njegovih institucija – nepoštovanje pravila ili nepoštovanje zakona. Potom se obično daju primeri iz drugih društava, naročito germanskih, u kome postoji jedna razvijena društvena svest – da se pravila treba držati da bi nam bilo bolje i u tom smeru.

Ovakva društva se razumeju kao otelotvorenja protestantske etike dužnosti (Kant). Smer razumevanja stvari dalje se kreće ka ustanovljenju identitetske crte kao svojevrsnog autohtonog anarhizma, razbarušenosti, egoizma – možda čak i nekog vida razumevanje sopstvenog identiteta kroz oči kolonizatora (Said).  Potom se obično insistira na opoziciji egoizma i nekog javnog interesa.

  • Published in UGAO

O jednom opštem mestu u diskursu bošnjačkih intelektualaca

O jednom opštem mestu u diskursu bošnjačkih intelektualaca u pogledu interpretacije i kritike političke istorije i situacije u Bosni i Hercegovini
Odgovor na članak M. Filipovića

Ono što predstavlja jedno opšte mesto ili topos kritike i interpretacije događaja u BiH jeste nešto što se može nazvati samoskrivljena politička nezrelost. Ona se može prepoznati i u pisanju M. Filipovića, koji u nedavnom tekstu interpretira situaciju i događaje u Bosni isključivo kroz jednu pretpolitičku prizmu. Ta pretpolitička prizma se ogleda u tome što se rat u Bosni i Hercegovini posmatra isključivo kroz prizmu agresije na BiH od strane država Hrvatske i Srbije. Ovaj interpretativni topos predstavlja jedno veoma opasno mesto, odnosno jedan prostor u kome se dešava fundiranje nekog mogućeg nasilja. Upravo taj topos je bio ideološka osnova za rat 90-ih.

AkuzatiV - Online magazin

Back to top